Author Archives: urednik

Priprema za kongres Hrvatskog nacionalnog bratstva Franjevačkoga svjetovnog reda 2021.

Drago braćo i sestre,

na XIX. redovnom i VII. izbornom nacionalnom kapitulu održanom u Samoboru u Kući susreta Tabor od 11. do 13. listopada 2019. godine potvrđeno je da će se 2021. godine održati Nacionalni kongres OFS-a i Frame na temu: Produbljivanje i življenje franjevačkog identiteta OFS-a. Svrha je Nacionalnog kongresa promicati povezanost i zajedništvo članova Nacionalnog bratstva OFS-a i Nacionalnog bratstva Franjevačke mladeži, razmatrati teme od posebne važnosti za život Nacionalnog bratstva OFS-a i donositi, u vezi s tim temama, prikladne smjernice za djelovanje članova i mjesnih bratstava OFS-a. Nacionalni kongres OFS-a i Frame predviđen je za rujan 2021. godine.
Kao materijal za pripremu Nacionalno povjerenstvo za formaciju pripremilo je temu pod nazivom: Važnost i potreba produbljivanja franjevačkog identiteta bratstva OFS-a i njegovih članova. Tema sadrži dijelove govora Tibora Kausera, generalnog ministra OFS-a, održanog u Samoboru, 12. listopada 2019. godine.

Važnost i potreba produbljivanja franjevačkoga identiteta bratstava OFS-a njegovih članova

Molitva
Gospodine, ti si nas pozvao u Franjevački svjetovni red. Obnovi u nama gorljivost i spremnost koju smo imali na početku svoga puta.                                Daj da u tvojoj Riječi i Pravilu uvijek iznova pronalazimo nadahnuće za izazove svakodnevnog života.  Pomozi nam produbljivati naš kršćanski i franjevački
indentitet.
Gospodine, hvala ti za naše bratstvo Franjevačkog svjetovnog reda. Otkrivaj nam uvijek iznova ljepotu suživota s braćom i sestrama. Pomozi nam iskusiti da su drugi nama dar od tebe i da smo mi drugima tvoj dar. Pouči nas da u zajedništvu s drugima od ovog svijeta činim lijepo mjesto za
život. Oče naš…

Uvod
U početku ćemo govoriti o slobodi, potom o našemu identitetu, našemu pozivu i našemu poslanju kao članova OFS-a. Također ćemo promišljati o predanosti – o tomu što znači sve vratiti natrag Bogu. Bit će to poput slagalice, mozaika, ali se nadamo da ćemo na kraju vidjeti sliku, a ne gomilu komada stakla bez ikakve vrijednosti.
Namjeravamo zajedno tragati za idejama o našemu svjetovnom franjevačkom identitetu, u povezanosti s našom slobodom po vječnoj Božjoj volji, te o tomu kako naša sloboda utječe na naš život kao svjetovnih franjevaca. Što znači živjeti i činiti u slobodi djece Božje? Kakvu vrstu slobode Bog nama nudi? Kako mogu živjeti moju slobodu u Franjevačkome svjetovnom redu?

Što je sloboda?
„Čovjeku se sve može oduzeti, osim jedne stvari: posljednja od ljudskih sloboda – odabrati vlastiti stav u bilo kojim okolnostima u kojima se netko nađe (u tomu kako će se odnositi prema okolnostima u kojima će se nalaziti). (Viktor Frankl, poznata preživjela žrtva holokausta)
Moramo napraviti razliku između dva pojma slobode. Jedna je unutarnja sloboda, kao što je upravo citirano, a drugi je izvanjska sloboda situacija u kojoj nema (ili ima vrlo malo) izvanjskih ograničenja. Zbog toga možemo govoriti o stupnjevima izvanjske slobode, dok je unutarnja sloboda jedna i jedina.
Budući da nam je unutarnja sloboda darovana od Boga, postoje samo dvije osobe koje mogu ograničiti našu slobodu: Bog i ja. Bog je neće nikada umanjiti ili ograničiti, ali ja to mogu učiniti, i činim to prilično često, čak i ako toga nisam svjestan. Svi naši grijesi, strasti, loše zamisli, naše preokupacije, ograničavaju našu slobodu, iako sve to imamo pravo imati, unatoč tome što time gubimo svoju slobodu. Miješamo unutarnju i izvanjsku slobodu i, živeći slobodu da činimo bilo
što i mislimo bilo što, gubimo unutarnju slobodu, vežemo sebe teškim okovima grijeha.

3
Zapravo, imamo vječnu slobodu činiti ono što mislimo da je dobro. Ovo vrijedi za sve okolnosti, zbog toga što sloboda da nešto činimo nije vezana uz izvanjsku slobodu. Ovo je temeljno pitanje koje se tiče stava solidarnosti, mučeništva, svetosti. Dakle, kada govorimo o uvjetima i okolnostima kao isprikama od toga da učinimo nešto dobro, to je samoograničavanje naše slobode, zbog toga što baš uvijek postoji način djelovanja koji je u skladu s Božjim planovima.
Istinska sloboda sastoji se u tome da se odreknemo naše izvanjske slobode. Naša jedina i konačna sloboda je dati sve nazad Bogu. Nećemo ništa zadržati, jer, kao što je sveti Franjo zapisao:                                                                                                   I   Blago njemu, jer dok daje caru carevo, a Bogu Božje (Mt 22,21), njemu ništa ne ostaje                                                                                                                                    2   Blago sluzi koji sva dobra vraća Gospodinu Bogu, jer onaj koji sebi nešto zadržava, sakriva novac svoga Gospodara, Boga (Mt 25, 18), i oduzet će mu se ono što misli da ima (Lk 8, 18).                                                                                         3   Vraćanje svega nazad Gospodinu znači isprazniti sebe samoga, kao što Krist „sam sebe ‘oplijeni’, … poslušan do smrti, smrti na križu“ (Fil 2,7-8).
Razmislimo ponovno o tome što znači pripadati Redu u pogledu osobne slobode?
Što je moj identitet?
Naš (osobni) identitet je darovan od Boga. Identitet znači da smo identični s Božjim planom. Kada živimo svoj identitet, živimo Božji plan.
Naš identitet je trostruk.
Ponajprije smo ljudsko biće. Božja smo stvorenja, kao i ostalih sedam milijardi ljudi. Imamo tijelo i dušu. Onaj koji nas je stvorio nas ljubi. Imamo svoj život koji ima smisao. Imamo roditelje, rodbinu, imamo obitelj. Bog nas je stvorio sa savješću i s iskonskom nakanom da čini dobro u nama.
Potom smo kršćani, djeca Božja. To da smo kršćani, da samo kršteni, dio je Božjega plana sa nama. Pripadamo Crkvi koja je tijelo Kristovo. Dio smo Crkve na putu zemaljskom.
.

Na trećem mjestu, mi smo svjetovni franjevci. Ipak, to nije jednostavno obznaniti. To nije očito i navodi nas da ispitamo našu savjest oko toga koliko to osjećamo i koliko živimo u skladu s time.
Pogledajmo malo izbližega ovaj svjetovni franjevački identitet. Naš identitet je u biti, a ne u činiti.
Mojsije je pitao Boga o tomu što će reći narodu tko je on. Bog je rekao: „Ja sam koji jesam.“ 5 Bit Boga je ovo ‘jesam’, a ne njegovo činjenje. Prije toga je rekao: Ja sam Bog tvojih otaca, ja sam Bog Abrahamov… Za nas, ono što određuje naš identitet je naše biti.
Na isti način, naša bratstva i naš Red su definirani po našemu biti: po tomu tko smo mi, a ne po tomu što činimo. Mi smo stvoreni da budemo, da budemo slobodna djeca Božja, a ne da budemo strojevi.

Pitanje poziva i poslanja
Živjeti kao svjetovni franjevac je uvijek puno života. Uvijek je u pokretu, kako duhovnom, tako i tjelesnom.

4
Što se tiče duhovnoga vida, mi živimo naš poziv. To je okomita greda Kristova križa. Svaki dan se približavamo sve više Bogu, po našoj molitvi, po našemu duhovnom životu. I svakoga dana ulazimo dublje u nas same, stječući sve dublju samospoznaju po molitvenome životu i formaciji.
Ulazimo dublje u naš franjevački poziv po našemu bratskom životu, zajedničkoj molitvi i formaciji. Trebamo vapiti Ocu zajedno s Kristom, i trebamo produbljivati naš odnos s Kristom, mi osobno i zajedno s našom braćom.
Što se tiče tjelesnoga vida, mi živimo naše poslanje. To je vodoravna greda križa. Po našemu poslanju trebamo zagrliti svijet s Kristom. Ne radi se samo o izravnome naviještanju Evanđelja, nego i o našoj apostolskoj djelatnosti koja želi doprijeti do onih koji su u potrebi, tako da možemo biti sredstvo Božje ljubavi.
Oba su ova vida bitna za naš svjetovni franjevački život. Da živimo samo duhovnu dimenziju – molitveni život, susrete u bratstvu, izgradnju bližega odnosa s Bogom – bili bismo pobožna ustanova, poput molitvene skupine u župi. Zajednica ili skupina poput te ima veliku vrijednost, ali to nismo mi. Da živimo samo svoje poslanje, i da je samo naše pomaganje drugima u središtu, bili
bismo karitativna organizacija, koja ima svoju određenu vrijednost, ali to nismo mi. Mi živimo svjetovni franjevački život koji se živi u bratstvu. To je za nas njegov najvažniji vid. U bratstvu mogu živjeti moju osobnu pripadnost Bogu uz pomoć braće, i ovo je zajednica u kojoj radim zajedno s drugima na tomu da ispunim svoje poslanje. Bratstvo služi za oboje: s jedne strane kao duhovni dom koji nudi sve što trebam za bolji osobni odnos s Bogom i, s druge strane, to je
skupina sestara i braće koja zajedno može učiniti puno više nego itko od nas pojedinačno.
Ovo je istinski poziv, Božji plan za cijeli život, ako prihvatimo da nas Bog želi voditi kroz cijeli život, ili – koliko mi vidimo – bar kroz ovaj zemaljski dio našega vječnog života.

Zašto je predanost važna?
Predanost, to je Božji plan za cijeli život. Hodati s Bogom kroz život zahtijeva predanost. Kada ulazimo u Red, odričemo se velikoga dijela svoje izvanjske slobode, ali zadobivamo više unutarnje jer – snagom zavjetovanja i pripadanja konkretnom bratstvu – dobivamo više pomoći kako bi mogli djelovati u skladu s Božjom voljom i svojom savješću. Dobili smo više smjernica, u Pravilu, u našemu zakonodavstvu, u bratstvu i u bratskome opominjanju naših sestara i braće.
Kad smo se zavjetovali, predali smo sebe Bogu i nismo doista razmišljali koliko je velik dar našeg zavjetovanja. Bili smo puni radosti i sretni što smo mogli reći da. Danas vidimo o koliko se više tu radi. Našim zavjetovanjem mi nešto obećajemo Bogu, ali se mnogo više radi o Njegovu obećanju da će biti sa nama, zauvijek.
Drugi primjer je primjer djece. Kad su djeca mala idu u šetnju držeći roditelje za ruku. Ali, kako će dijete uzeti roditelja za ruku ako roditelj nije prvi uzeo njegovu? Kad dijete uzima roditelja za ruku, to je prije svega, naznaka, pitanje: molim te, uzmi me za ruku! Isto je s našim zavjetovanjem.
Ja sam želio Boga uzeti za ruku pa je zato On uzeo moju.
Slično je u bratstvu: naša predanost je samo dio pripadnosti bratstvu. Drugi dio je u tome koliko naše bratstvo predaje sebe za mene. U Redu iskusimo i dobijemo puno više nego što bismo sami mogli dati.

5
Kao što smo ranije rekli, samo naša izvanjska sloboda može biti ograničena, ali ona unutarnja ne.
Kad se zavjetujemo, ograničavamo svoju slobodu – nećemo činiti određene stvari, nećemo imati vremena ili mogućnosti činiti određene stvari – i dajemo natrag Gospodinu sve dobro koje nam je dao. S druge, pak, strane Bog nam jamči puninu naše slobode kao djeteta Božjega.
Da, možemo živjeti pripadnost Redu kao ograničenje osobne slobode. Nećemo imati vremena činiti neke stvari. Ovo je stvar izbora. Ali nećemo nikada iskusiti ograničenje naše unutarnje slobode. Štoviše, koliko se više odričemo naše izvanjske slobode za dobro Reda, toliko ćemo slobodniji postati.
Slobodni smo živjeti što je dobro i činiti što je dobro. Ovo je naš svjetovni franjevački identitet i ovo je određeni dio našeg kršćanskog identiteta. Sve što imamo je dio našega poziva.

Dati natrag
Temeljni stav svetoga Franje je sve dati natrag Gospodinu jer sve Njemu pripada. Kao što je napisao: „I sva dobra pripisujmo Gospodinu Bogu višnjemu i vrhovnomu, priznajmo kako su sva dobra njegova i za sva zahvaljujmo njemu od koga sva dobra potječu.“6 Trebamo sve dati natrag Bogu jer je on dobro, sve dobro, najviše dobro7

. Bog je izvor svega dobra,
zato mu trebamo dati natrag sve dobro. To je temelj naše slobode, to je način kako nas Bog može ispuniti svojim dobrom.
Imamo tri načina kako vratiti sve natrag Bogu:
Trebamo sve dati natrag u molitvi. Ako pogledamo molitve svetoga Franje, možemo vidjeti da se glavnina njegova molitvenog života sastoji od kontemplacije, zahvaljivanja i hvale. Vrlo je nadahnjujuće i, također, treba biti dio našega molitvenoga života: biti u kontemplaciji, biti u neprestanoj Božjoj prisutnosti, hvaliti ga u molitvi. Neprestano biti u njegovoj prisutnosti i davati
mu hvalu učinit će nas radosnima, kao što je činilo i svetoga Franju.
Dati natrag – bratstvo: radost koju smo primili od Boga trebamo dati natrag, našoj braći i po našoj braći. Radosna vijest spasenja koja je taknula naše srce ne može biti pridržana samo za mene.
Moramo je podijeliti, najprije u bratstvu, a potom s drugima, uz pomoć bratstva.
Trebamo dati sve ne samo riječima, nego i djelima. Trebamo predati sve dobre stvari Gospodinu i našim radom. „Za Franju, rad je dar, a raditi milost. Svakidašnji je rad ne samo sredstvo uzdržavanja nego i prigoda za služenje Bogu i bližnjemu i put za razvoj vlastite osobnosti.“

8 Rad
treba smatrati „darom kao i sudjelovanjem u stvaranju, otkupljenju i posluživanju ljudske zajednice.“9 Ovo treba obilježavati sve što činimo, ne samo posao kojim zarađujemo za život.
Sva ova tri vida vraćanja svega dobroga Bogu bila su vrlo važna za svetoga Franju: živjeti duboki molitveni život, služiti braći u bratstvu i raditi za dobro čovječanstva.
Jer, samo vraćajući natrag sve Gospodinu možemo sebe isprazniti i učiniti slobodnim, kako bi bili ispunjeni ljubavlju i milosrđem Boga koji nas želi ispuniti sobom samim.

6

Zaključak
Za svetoga je Franju bilo mnogo važnije kakva bi braća trebala biti, nego što bi trebala činiti. „A savjetujem, opominjem i potičem svoju braću u Gospodinu Isusu Kristu da se ne svađaju i ne prepiru (usp. 2Tim 2,14) kad idu po svijetu i da druge ne osuđuju; nego neka budu blagi, miroljubivi i čedni, krotki i ponizni, neka sa svakim razgovaraju uljudno kako i dolikuje.“10 Neka i nas ovo obilježava: neka nam Gospodin dadne da budemo prepoznati po našemu življenju kao svjetovnih franjevaca. Isus je rekao: „Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.“11 I, kao posljedica, ljubiti jedni druge znači služiti jedni drugima, moliti jedni za druge. Ali ljubav je na prvome mjestu. Osobito naša ljubav i služenje našim sestrama i braći u bratstvu.
Ispraznimo sebe, odrecimo se svoje volje, slušajmo volju Božju, molimo jedni za druge, ljubimo jedni druge i budimo spremni služiti jedni drugima te onda ići u svijet služiti svima ostalima. Ovo će nas učiniti slobodnima živjeti svoj poziv, donositi dobre odluke bez ograničenosti koje donose grijeh, sebičnost, vezanost različitim unutarnjim ili izvanjskim okolnostima koje mogu ograničiti vašu izvanjsku slobodu, ali ne i onu unutarnju. Ovo je način na koji će naša predanost postati sredstvom življenja naše unutarnje slobode, a ne sredstvo vezanosti. Ovo će nas činiti prepoznatljivima, vidljivima. Ovo će nam pomoći živjeti naš poziv i poslanje, ovo će nas učiniti istinskim svjetovnim franjevcima. Neka nam Bog pomogne živjeti u njegovoj slobodi.

Pitanja za razgovor u bratstvu
1. Koji je identitet Franjevačkoga svjetovnog reda? Što je za tebe najvažnije za njegov identitet?
2. Što znači pripadati Franjevačkom svjetovnom redu u pogledu osobne slobode?
3. Koji je moj identitet u okviru Franjevačkoga svjetovnog reda? Što je najvažnije za moj identitet
kao svjetovnoga franjevca? Kako ga mogu (svakodnevno) produbljivati?
4. Koji je Božji plan za mene? Možeš li podijeliti svoje razmišljanje o tomu s braćom i sestrama?

Završna molitva
Gospodine, hvala Ti što možemo kao bratstvo promišljati o našem franjevačkom identitetu.
Pomozi nam da ustrajno opslužujemo evanđelje Gospodina našega Isusa Krista slijedeći primjer sv. Franje Asiškog, koji je Krista učinio nadahniteljem i središtem svoga života u odnosu prema Bogu i ljudima
Potakni nas iznova svojim Duhom da postignemo savršenstvo ljubavi u svome svjetovnom staležu.
Molimo te, blagoslovi pripremu za naš III. nacionalni kongres OFS-a i Frame. Neka nam on bude prilika da obnovimo naše zajedništvo, osnažimo naša bratstva i prigrlimo naše Pravilo kako bismo mogli biti “sol zemlje i svjetlo svijeta”.

 

____________________
1 Tj. ne propušta dati svu zahvalu, pohvalu, čast i slavu Bogu za dobro koje čini po njemu za druge, u njemu
za njega i za njega po drugima.
2 Opomene, XI (Neka nikoga ne pokvari zlo drugoga)
3 Opomene, XVIII (O samilosti prema bližnjemu)
4 Usp. Treća euharistijska molitva
5 Izl, 3,14
6 Nepotvrđeno pravilo 17,17
7 Hvale Bogu višnjemu, 5
8 Generalne konstitucije Franjevačkoga svjetovnog reda (OFS-A), čl. 21,1
9 Pravilo OFS-A, 16
10 Potvrđeno pravilo 3, 10-11
11 Iv 13,35

Zvjezdan Linić: Vrijeme korizme, vrijeme koje poziva na obraćenje

Čovjeku se dosta često dogodi da treba postiti. Neki ljudi to nastoje jer žele time kontrolirati težinu i paze da ne dobiju koji kilogram više. To je post koji je sebično motiviran.

Ipak može kod nekih takvo uzdržavanje biti istinski mučno i gotovo herojsko. Često su to sportaši i slični djelatnici čiji rad ovisi i o tjelesnoj težini. Ima i onih koji poste jer im je tako liječnik naredio kao sastavni dio stanovite terapije.

U takvoj zabrinutosti za zdravlje i u strahu od neželjenih bolesti, pa čak i moguće smrti, ljudi se odlučuju na kontroliranje u jelu, tj. na dijetu i na post. Ima, nadalje, i onih koji su prisiljeni gladovati i postiti jer nemaju dovoljno hrane. Današnja teška situacija u svijetu i kod nas sve više i više razotkriva velik broj onih koji su na rubu egzistencijalnog minimuma, koji trpe od gladi. Čudim se često kako smo svi mi skupa prilično hladni na sve češće vijesti o velikom broju ljudi, osobito djece, koji su umrli od gladi.

Osim svih gore navedenih razloga za odricanje od hrane, postoji još jedan motiv. To je ljubav. Post može biti i draga gesta ljubavi. Majka će svome djetetu dati i posljednji zalogaj pa makar i sama ostala gladna. Učinit će to radosno i iz ljubavi i bit će sretna ako time može svome djetetu olakšati život. Zaručnik će rado podijeliti bolji i ljepši komad mesa, bolji zalogaj, kolač i slično svojoj zaručnici jer je ljubi. Ljubav ide za tim da usreći ljubljeno biće.

Vrijeme korizme, vrijeme prije Uskrsa poziva na obraćenje. Programu obraćenja pripada i post. Shvatimo u svjetlu ljubavi smisao posta što ga u ovim korizmenim vremenima Crkva preporuča, a za neke dane kao što su Pepelnica i Veliki petak, i naređuje. To je poziv na svojevoljno odricanje od hrane. Takvo odricanje sigurno ne škodi zdravlju, pretpostavljajući da nije nerazborito i pretjerano. Međutim, temeljni motiv tog posta trebao bi biti ljubav. I naš je odnos prema Bogu odnos prema ljubljenoj osobi. Osim molitve kao temeljnog čina čovjeka vjernika i post iz ljubavi prema Bogu postaje istinitim religioznim činom. Srce nam je na taj način otvorenije i spremnije za susret s Bogom i za usklađivanje svoje volje s njegovom voljom.

Upravo radi tog usklađivanja s voljom Božjom osjećamo kako nas post može na divan način učiniti spremnijim za druge žrtve koje su životno potrebne želimo li ostvariti svoj život prema Božjem naumu ljubavi. U toj žeđi za Bogom post može biti istinsko djelo ljubavi kojim ćemo omiliti Bogu. Post je, nadalje, od prvih početaka Crkve, bio motiviran i ljubavlju prema bližnjima. Post ne želi biti jednostrano mučenje samoga sebe bez nekog konkretnog cilja.

Kršćani kad poste ili se uzdržavaju od mesa, čine to zato, kako bi tim činom prištedjeli novac koji će moći odijeliti za one koji su potrebniji. Time post postaje bogoštovni čin kojim se Bog proslavlja jer je učinjen iz ljubavi prema njemu, a istodobno je i najkonkretniji čin ljubavi prema bližnjemu. Proroci će reći da je Bogu upravo takav post po volji.

Fra Zvjezdan Linić

KRIŽNI PUT s molitvama sv. Franje


Braćo i sestre, pripremimo svoja srca na promatranje muke, smrti i uskrsnuća našeg Spasitelja. Slijedit ćemo Isusa čitajući odlomke Sv. pisma koji nas podsjećaju na njegov put od Pilata do Kalvarije. Na svakoj ćemo postaji moliti riječima sv. Franje. Počnimo molitvom koju je on savjetovao braći okupljenoj na kapitulu, u kojoj se moli za milost nasljedovanja Isusa.

Svemogući, vječni, pravedni i milosrdni Bože, daj nama bijednicima da zbog tebe činimo ono što znamo da ti hoćeš, i da uvijek hoćemo što je tebi milo, da iznutra očišćeni, iznutra rasvijetljeni i zapaljeni ognjem Duha Svetoga, mognemo nasljedovati stope tvoga ljubljenoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista, i samo tvojom milošću dospjeti tebi, o Svevišnji, koji u savršenome Trojstvu i jednostavnome jedinstvu živiš i vladaš i slavljen si kao Bog svemogući po sve vijeke vjekova. Amen.

I. POSTAJA
Isusa osuđuju na smrt

Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te,
jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

“Pilat im treći put reče: “Ta što je on zla učinio? Ne nađoh na njemu smrtne krivice. Kaznit ću ga dakle i pustiti”. Ali oni navaljivahu iza glasa ištući da se razapne. I vika im bivala sve jača. Pilat presudi da im bude što ištu” (Lk 23,22-24).

Pomolimo se riječima sv. Franje.

Svemogući, svevišnji, Presveti i najviši Bože… Zahvaljujemo ti, jer, kako si nas po svome Sinu stvorio… tako si i po istinitoj i svetoj svojoj ljubavi, kojom si nas ljubio, učinio da se od slavne uvijek Djevice, preblažene svete Marije rodi isti pravi Bog i pravi čovjek, i htio si po njegovu križu i krvi i muci nas zarobljene otkupiti. (NPr, Molitva, pohvala i zahvala).
Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Smiluj nam se, Gospodine.
Smiluj nam se.

Stala plačuč…

II. POSTAJA
Isus prima na se križ

Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te,
jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

“Govoraše Isus svima: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti”” (Lk 9,23-24).

Pomolimo se riječima sv. Franje.

Presveti Oče naš, Stvoritelju, Otkupitelju i Tješitelju naš!
Dođi kraljevstvo tvoje – da ti svojom milošću u nama vladaš i činiš da mi dođemo u tvoje kraljevstvo, gdje je jasno gledanje tebe, savršena ljubav prema tebi, blaženo drugovanje s tobom, vječno uživanje tebe (Pohvale za sve časove).
Po Kristu, Gospodinu našemu.

Smiluj nam se, Gospodine.
Smiluj nam se.

O koliko ucviljena…

III. POSTAJA
Isus pada prvi put pod križem

Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te,
jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

“A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe.
Na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše” (Iz 53,4-5).

Pomolimo se riječima sv. Franje.

Gospodine, Bože moga spasenja, pred licem tvojim vikah danju i noću. Neka molitva moja dođe pred lice tvoje, prigni uho svoje k mojoj molitvi! Pobrini se za moju dušu i oslobodi me, izbavi me od svojih neprijatelja (Časoslov muke Gospodnje, Matutin, 1-3).
Po Kristu, Gospodinu našemu.

Smiluj nam se, Gospodine.
Smiluj nam se.

Bol bolova sve to ljući…

IV. POSTAJA
Isus susreće svoju svetu majku

Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te,
jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

“Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: “Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan – a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca!””(Lk 2,34-35).

Pomolimo se riječima sv. Franje.

Zdravo, sveta Gospodarice, presveta Kraljice, Roditeljko Božja, Marijo, koja si vječno Djevica, izabrana od presvetoga Oca nebeskoga. Tebe je posvetio s presvetim Sinom ljubljenim i Duhom Braniteljem. U tebi je bila i jest sva punina milosti i svako dobro.
Zdravo, dvoru njegov!
Zdravo, šatore njegov!
Zdravo, dome njegov!
Zdravo, svečano ruho njegovo!
Zdravo, službenice njegova!
Zdravo, majko njegova” (Pozdrav Blaženoj Djevici).
Slava Ocu…

Smiluj nam se, Gospodine.
Smiluj nam se.

Koji čovjek ne bi plak’o…

V. POSTAJA
Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ

Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te,
jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

“Kad ga odvedoše, uhvatiše nekog Šimuna Cirenca koji je dolazio s polja i stave na nj križ da ga nosi za Isusom” (Lk 23,26).

Pomolimo se riječima sv. Franje.

“Presveti Oče naš, budi volja tvoja, kako na nebu, tako i na zemlji – da svoje bližnje ljubimo kao same sebe, svim silama privlačeći sve tvojoj ljubavi, veseleći se dobru drugih kao svojemu, i trpeći u bolima drugih, i ne nanoseći nikomu nikakvu uvredu” (Pohvale za sve časove).
Po Kristu, Gospodinu našemu.

Smiluj nam se, Gospodine.
Smiluj nam se.

Tko protužit neće s čistom…

VI. POSTAJA
Veronika pruža Isusu rubac

Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te,
jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

“Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio. Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut” (Iz 53,2-3).

Pomolimo se riječima sv. Franje.

Ti si ljubav, milosrđe; ti si mudrost, ti poniznost, ti si strpljivost, ti ljepota,
ti si blagost, ti sigurnost (Pohvale svevišnjemu).
Slava Ocu…

Smiluj nam se, Gospodine.
Smiluj nam se.

Zarad grijeha svoga puka…

VII. POSTAJA
Isus pada drugi put pod križem

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te,
jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

“Gospodin je svalio na nj bezakonje nas sviju. Zlostavljahu ga a on puštaše i nije otvorio usta svojih” (Iz 53,6).

Pomolimo se riječima sv. Franje.

Presveti Oče naš, Stvoritelju, Otkupitelju i Tješitelju naš! Otkupi nam duge naše, po svomu neizrecivomu milosrđu, po snazi muke tvoga ljubljenoga Sina i po zaslugama i zagovoru preblažene Djevice Marije i svih svetih tvojih. (Pohvale za sve časove).
Po Kristu Gospodinu našemu.

Smiluj nam se, Gospodine.
Smiluj nam se.

Gleda svoga milog Sina…

VIII. POSTAJA
Isus tješi jeruzalemske žene

Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo te,
jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

“Za njim je išlo silno mnoštvo svijeta, napose ženâ, koje su plakale i naricale za njim. Isus se okrenu prema njima pa im reče: ‘Kćeri jeruzalemske, na plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom” (Lk 23,27-28).

Pomolimo se riječima sv. Franje.

Presveti Oče naš, otpusti nama duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim: i što ne opraštamo potpuno, ti, Gospodine, učini da potpuno oprostimo, da istinski zbog tebe ljubimo neprijatelje i da ih kod tebe pobožno zagovaramo, da za zlo nikomu ne uzvraćamo zlom i da nastojimo svima u tebi koristiti. (Pohvale za sve časove). Slava Ocu…

Smiluj nam se, Gospodine.
Smiluj nam se.

Vrelo milja, slatka Mati…

IX. POSTAJA
Isus pada treći put pod križem

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te
jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

“A sada kad posrnuh ja, oni se raduju, skupiše se protiv mene da udare iznenada, i bez prestanka oni me razdiru. Ruglom na ruglo iskušavaju me i zubima škripaju na mene” (Ps 35,15-16).

Pomolimo se riječima sv. Franje.

Ti si moj presveti Otac, Kralj moj i Bog moj. Pohiti mi u pomoć, Gospodine, Bože spasenja mojega! (Časoslov muke Gospodinove, Šesti čas).
Slava Ocu…

Smiluj nam se, Gospodine.
Smiluj nam se.

Neka ljubav srca moga…

X. POSTAJA
Isusu uzimlju njegove haljine

Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo te,
jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

“A pošto ga razapeše, razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocku” (Mt 27,35).

Pomolimo se riječima sv. Franje.

Hvaljen budi, Gospodine moj, po onima koji opraštaju iz ljubavi tvoje i podnose rado bijede života; blaženi koji sve podnose s mirom jer ćeš ih vječnom okruniti krunom. (Pjesma stvorova).

Smiluj nam se, Gospodine.
Smiluj nam se.

Rane drage, Majko sveta…

XI. POSTAJA
Isusa pribijaju na križ

Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo te,
jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

“Kad dođoše na mjesto zvano Lubanja, ondje razapeše njega i zločince, jednoga zdesna, drugoga slijeva” (Lk 23,33).

Pomolimo se riječima sv. Franje

Usliši me, Gospodine, jer je blago milosrđe tvoje! Po velikom smilovanju svojemu
pogledaj na mene! Ne odvrati svoje lice od sluge svojega, jer sam u nevolji, usliši me brzo! (Časoslov muke Gospodnje, Deveti čas).
Slava Ocu…

Smiluj nam se, Gospodine.
Smiluj nam se.

Neka dođu i na mene…

XII. POSTAJA
Isus umire na križu

Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo te,
jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

“Bijaše već oko šeste ure kad nasta tama po svoj zemlji – sve do ure devete, jer sunce pomrča, a hramska se zavjesa razdrije po sredini. I povika Isus iza glasa: “Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj.” To rekavši izdahnu” (Lk 23, 45-46).

Pomolimo se riječima sv. Franje.

Dostojan je Jaganjac koji je zaklan, primiti silu i božanstvo, i mudrost i jakost,
i čast i slavu i blagoslov. Hvalimo i uzvisujmo ga iznad svega u vijeke (Pohvale za sve časove).
Slava Ocu…

Smiluj nam se, Gospodine.
Smiluj nam se.

Daj mi s tobom suze livat…

XIII. POSTAJA
Isusa skidaju s križa

Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo te.
jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

“I dođe čovjek imenom Josip, vijećnik, čovjek čestit i pravedan; on ne privoli njihovoj odluci i postupku. Bijaše iz Arimateje, grada judejskoga, i iščekivaše kraljevstvo Božje. Taj dakle pristupi i zaiska tijelo Isusovo” (Lk 23,50-53).

Pomolimo se riječima sv. Franje.

Sveta Marijo Djevice, nema tebi slične među ženama na svijetu rođene. Kćeri i službenice svevišnjega Kralja, Oca nebeskoga, Majko presvetoga Gospodina našega Isusa Krista, Zaručnice Duha svetoga, moli za nas, sa svetim Mihovilom arkanđelom i sa svim nebeskim silama i sa svima svetima kod svoga presvetoga ljubljenoga Sina,
Gospodina našega i Učitelja (Časoslov muke Gospodinove, Antifona).
Slava Ocu…

Smiluj nam se, Gospodine.
Smiluj nam se.

U tvom društvu uz križ stati…

XIV. POSTAJA
Isusa polažu u grob

Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo te,
jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

“Josip iz Arimateje skinu tijelo Isusovo, povi ga u platno i položi u grob isklesan u koji još ne bijaše nitko položen” (Lk 23,53).

Pomolimo se riječima sv. Franje.

Svemogući, svevišnji, presveti i najviši Bože, budući da svi mi bijednici i grješnici nismo dostojni tebe imenovati, smjerno prosimo da Gospodin naš Isus Krist, tvoj ljubljeni Sin, koji ti je omilio, zajedno s Duhom Svetim Tješiteljem,
tebi za sve zahvali, kako se tebi i njemu sviđa, on koji ti je uvijek dostatan za sve, po komu si nama toliko učinio» (Npr, Molitva, pohvala i zahvala).
Slava Ocu…

Smiluj nam se, Gospodine.
Smiluj nam se.

Kada dođu smrtni časi…
Kad mi zemlja tijelo primi…

ZAVRŠNA MOLITVA

Završimo križni put molitvom koju je sveti Franjo molio pred ovim križem iz crkve sv. Damjana – i poklikom iz njegove Pjesme stvorova:

O uzvišeni i slavni Bože, rasvijetli moje srce! Daj mi pravu vjeru, sigurnu nadu,
savršenu ljubav, duboku poniznost, osjet i spoznaju, da opslužujem tvoje zapovijedi! Hvalite i blagoslivljajte Gospodina moga, zahvaljujte njemu, služite njemu svi u poniznosti velikoj!.

Po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.

Image

BOŽIĆNA PORUKA GENERALNIH MINISTARA FRANJEVAČKIH ZAJEDNICA, Asiz, 25. prosinca 2020.






Image

Hodočašće našeg bratstva u Lepoglavu i posjet varaždinskom OFS-u

Duhovno hodočašće našeg mjesnog bratstva Samobor dana 04.12.2016.g. u Lepoglavsku kaznionicu započelo je prisjećanjem kako je naš bl. Alojzije Stepinac nevin odveden 19. listopada 1946. u kazneno-popravni dom u Lepoglavi gdje je bio do 5. prosinca 1951. Nakon zajedničke molitve u njegovoj spomen sobi, razgledali smo i prekrasnu baroknu crkvu u Lepoglavi, te se uputili prema Varaždinu.
Po dolasku u Varaždin, prvo smo posjetili socijalnu trgovinu koju su oformile naše sestre i braća, članovi OFS-a iz Varaždina, a voditelji socijalne trgovine, Mara Bago i Zdenko Viljevac, prenijeli su nam svoja iskustva u radu, od otvaranja do danas.

Druženje smo nastavili u prostorijama mjesnog bratstva Sveti Ivan Krstitelj-Varaždin, a završili u franjevačkoj crkvi u zajedničkom misnom slavlju i gledanju predstave koju su pripremila djeca članovi Framice.
Prekrasan dan, Bogu hvala na njemu.