Priprema za kongres Hrvatskog nacionalnog bratstva Franjevačkoga svjetovnog reda 2021.

Drago braćo i sestre,

na XIX. redovnom i VII. izbornom nacionalnom kapitulu održanom u Samoboru u Kući susreta Tabor od 11. do 13. listopada 2019. godine potvrđeno je da će se 2021. godine održati Nacionalni kongres OFS-a i Frame na temu: Produbljivanje i življenje franjevačkog identiteta OFS-a. Svrha je Nacionalnog kongresa promicati povezanost i zajedništvo članova Nacionalnog bratstva OFS-a i Nacionalnog bratstva Franjevačke mladeži, razmatrati teme od posebne važnosti za život Nacionalnog bratstva OFS-a i donositi, u vezi s tim temama, prikladne smjernice za djelovanje članova i mjesnih bratstava OFS-a. Nacionalni kongres OFS-a i Frame predviđen je za rujan 2021. godine.
Kao materijal za pripremu Nacionalno povjerenstvo za formaciju pripremilo je temu pod nazivom: Važnost i potreba produbljivanja franjevačkog identiteta bratstva OFS-a i njegovih članova. Tema sadrži dijelove govora Tibora Kausera, generalnog ministra OFS-a, održanog u Samoboru, 12. listopada 2019. godine.

Važnost i potreba produbljivanja franjevačkoga identiteta bratstava OFS-a njegovih članova

Molitva
Gospodine, ti si nas pozvao u Franjevački svjetovni red. Obnovi u nama gorljivost i spremnost koju smo imali na početku svoga puta.                                Daj da u tvojoj Riječi i Pravilu uvijek iznova pronalazimo nadahnuće za izazove svakodnevnog života.  Pomozi nam produbljivati naš kršćanski i franjevački
indentitet.
Gospodine, hvala ti za naše bratstvo Franjevačkog svjetovnog reda. Otkrivaj nam uvijek iznova ljepotu suživota s braćom i sestrama. Pomozi nam iskusiti da su drugi nama dar od tebe i da smo mi drugima tvoj dar. Pouči nas da u zajedništvu s drugima od ovog svijeta činim lijepo mjesto za
život. Oče naš…

Uvod
U početku ćemo govoriti o slobodi, potom o našemu identitetu, našemu pozivu i našemu poslanju kao članova OFS-a. Također ćemo promišljati o predanosti – o tomu što znači sve vratiti natrag Bogu. Bit će to poput slagalice, mozaika, ali se nadamo da ćemo na kraju vidjeti sliku, a ne gomilu komada stakla bez ikakve vrijednosti.
Namjeravamo zajedno tragati za idejama o našemu svjetovnom franjevačkom identitetu, u povezanosti s našom slobodom po vječnoj Božjoj volji, te o tomu kako naša sloboda utječe na naš život kao svjetovnih franjevaca. Što znači živjeti i činiti u slobodi djece Božje? Kakvu vrstu slobode Bog nama nudi? Kako mogu živjeti moju slobodu u Franjevačkome svjetovnom redu?

Što je sloboda?
„Čovjeku se sve može oduzeti, osim jedne stvari: posljednja od ljudskih sloboda – odabrati vlastiti stav u bilo kojim okolnostima u kojima se netko nađe (u tomu kako će se odnositi prema okolnostima u kojima će se nalaziti). (Viktor Frankl, poznata preživjela žrtva holokausta)
Moramo napraviti razliku između dva pojma slobode. Jedna je unutarnja sloboda, kao što je upravo citirano, a drugi je izvanjska sloboda situacija u kojoj nema (ili ima vrlo malo) izvanjskih ograničenja. Zbog toga možemo govoriti o stupnjevima izvanjske slobode, dok je unutarnja sloboda jedna i jedina.
Budući da nam je unutarnja sloboda darovana od Boga, postoje samo dvije osobe koje mogu ograničiti našu slobodu: Bog i ja. Bog je neće nikada umanjiti ili ograničiti, ali ja to mogu učiniti, i činim to prilično često, čak i ako toga nisam svjestan. Svi naši grijesi, strasti, loše zamisli, naše preokupacije, ograničavaju našu slobodu, iako sve to imamo pravo imati, unatoč tome što time gubimo svoju slobodu. Miješamo unutarnju i izvanjsku slobodu i, živeći slobodu da činimo bilo
što i mislimo bilo što, gubimo unutarnju slobodu, vežemo sebe teškim okovima grijeha.

3
Zapravo, imamo vječnu slobodu činiti ono što mislimo da je dobro. Ovo vrijedi za sve okolnosti, zbog toga što sloboda da nešto činimo nije vezana uz izvanjsku slobodu. Ovo je temeljno pitanje koje se tiče stava solidarnosti, mučeništva, svetosti. Dakle, kada govorimo o uvjetima i okolnostima kao isprikama od toga da učinimo nešto dobro, to je samoograničavanje naše slobode, zbog toga što baš uvijek postoji način djelovanja koji je u skladu s Božjim planovima.
Istinska sloboda sastoji se u tome da se odreknemo naše izvanjske slobode. Naša jedina i konačna sloboda je dati sve nazad Bogu. Nećemo ništa zadržati, jer, kao što je sveti Franjo zapisao:                                                                                                   I   Blago njemu, jer dok daje caru carevo, a Bogu Božje (Mt 22,21), njemu ništa ne ostaje                                                                                                                                    2   Blago sluzi koji sva dobra vraća Gospodinu Bogu, jer onaj koji sebi nešto zadržava, sakriva novac svoga Gospodara, Boga (Mt 25, 18), i oduzet će mu se ono što misli da ima (Lk 8, 18).                                                                                         3   Vraćanje svega nazad Gospodinu znači isprazniti sebe samoga, kao što Krist „sam sebe ‘oplijeni’, … poslušan do smrti, smrti na križu“ (Fil 2,7-8).
Razmislimo ponovno o tome što znači pripadati Redu u pogledu osobne slobode?
Što je moj identitet?
Naš (osobni) identitet je darovan od Boga. Identitet znači da smo identični s Božjim planom. Kada živimo svoj identitet, živimo Božji plan.
Naš identitet je trostruk.
Ponajprije smo ljudsko biće. Božja smo stvorenja, kao i ostalih sedam milijardi ljudi. Imamo tijelo i dušu. Onaj koji nas je stvorio nas ljubi. Imamo svoj život koji ima smisao. Imamo roditelje, rodbinu, imamo obitelj. Bog nas je stvorio sa savješću i s iskonskom nakanom da čini dobro u nama.
Potom smo kršćani, djeca Božja. To da smo kršćani, da samo kršteni, dio je Božjega plana sa nama. Pripadamo Crkvi koja je tijelo Kristovo. Dio smo Crkve na putu zemaljskom.
.

Na trećem mjestu, mi smo svjetovni franjevci. Ipak, to nije jednostavno obznaniti. To nije očito i navodi nas da ispitamo našu savjest oko toga koliko to osjećamo i koliko živimo u skladu s time.
Pogledajmo malo izbližega ovaj svjetovni franjevački identitet. Naš identitet je u biti, a ne u činiti.
Mojsije je pitao Boga o tomu što će reći narodu tko je on. Bog je rekao: „Ja sam koji jesam.“ 5 Bit Boga je ovo ‘jesam’, a ne njegovo činjenje. Prije toga je rekao: Ja sam Bog tvojih otaca, ja sam Bog Abrahamov… Za nas, ono što određuje naš identitet je naše biti.
Na isti način, naša bratstva i naš Red su definirani po našemu biti: po tomu tko smo mi, a ne po tomu što činimo. Mi smo stvoreni da budemo, da budemo slobodna djeca Božja, a ne da budemo strojevi.

Pitanje poziva i poslanja
Živjeti kao svjetovni franjevac je uvijek puno života. Uvijek je u pokretu, kako duhovnom, tako i tjelesnom.

4
Što se tiče duhovnoga vida, mi živimo naš poziv. To je okomita greda Kristova križa. Svaki dan se približavamo sve više Bogu, po našoj molitvi, po našemu duhovnom životu. I svakoga dana ulazimo dublje u nas same, stječući sve dublju samospoznaju po molitvenome životu i formaciji.
Ulazimo dublje u naš franjevački poziv po našemu bratskom životu, zajedničkoj molitvi i formaciji. Trebamo vapiti Ocu zajedno s Kristom, i trebamo produbljivati naš odnos s Kristom, mi osobno i zajedno s našom braćom.
Što se tiče tjelesnoga vida, mi živimo naše poslanje. To je vodoravna greda križa. Po našemu poslanju trebamo zagrliti svijet s Kristom. Ne radi se samo o izravnome naviještanju Evanđelja, nego i o našoj apostolskoj djelatnosti koja želi doprijeti do onih koji su u potrebi, tako da možemo biti sredstvo Božje ljubavi.
Oba su ova vida bitna za naš svjetovni franjevački život. Da živimo samo duhovnu dimenziju – molitveni život, susrete u bratstvu, izgradnju bližega odnosa s Bogom – bili bismo pobožna ustanova, poput molitvene skupine u župi. Zajednica ili skupina poput te ima veliku vrijednost, ali to nismo mi. Da živimo samo svoje poslanje, i da je samo naše pomaganje drugima u središtu, bili
bismo karitativna organizacija, koja ima svoju određenu vrijednost, ali to nismo mi. Mi živimo svjetovni franjevački život koji se živi u bratstvu. To je za nas njegov najvažniji vid. U bratstvu mogu živjeti moju osobnu pripadnost Bogu uz pomoć braće, i ovo je zajednica u kojoj radim zajedno s drugima na tomu da ispunim svoje poslanje. Bratstvo služi za oboje: s jedne strane kao duhovni dom koji nudi sve što trebam za bolji osobni odnos s Bogom i, s druge strane, to je
skupina sestara i braće koja zajedno može učiniti puno više nego itko od nas pojedinačno.
Ovo je istinski poziv, Božji plan za cijeli život, ako prihvatimo da nas Bog želi voditi kroz cijeli život, ili – koliko mi vidimo – bar kroz ovaj zemaljski dio našega vječnog života.

Zašto je predanost važna?
Predanost, to je Božji plan za cijeli život. Hodati s Bogom kroz život zahtijeva predanost. Kada ulazimo u Red, odričemo se velikoga dijela svoje izvanjske slobode, ali zadobivamo više unutarnje jer – snagom zavjetovanja i pripadanja konkretnom bratstvu – dobivamo više pomoći kako bi mogli djelovati u skladu s Božjom voljom i svojom savješću. Dobili smo više smjernica, u Pravilu, u našemu zakonodavstvu, u bratstvu i u bratskome opominjanju naših sestara i braće.
Kad smo se zavjetovali, predali smo sebe Bogu i nismo doista razmišljali koliko je velik dar našeg zavjetovanja. Bili smo puni radosti i sretni što smo mogli reći da. Danas vidimo o koliko se više tu radi. Našim zavjetovanjem mi nešto obećajemo Bogu, ali se mnogo više radi o Njegovu obećanju da će biti sa nama, zauvijek.
Drugi primjer je primjer djece. Kad su djeca mala idu u šetnju držeći roditelje za ruku. Ali, kako će dijete uzeti roditelja za ruku ako roditelj nije prvi uzeo njegovu? Kad dijete uzima roditelja za ruku, to je prije svega, naznaka, pitanje: molim te, uzmi me za ruku! Isto je s našim zavjetovanjem.
Ja sam želio Boga uzeti za ruku pa je zato On uzeo moju.
Slično je u bratstvu: naša predanost je samo dio pripadnosti bratstvu. Drugi dio je u tome koliko naše bratstvo predaje sebe za mene. U Redu iskusimo i dobijemo puno više nego što bismo sami mogli dati.

5
Kao što smo ranije rekli, samo naša izvanjska sloboda može biti ograničena, ali ona unutarnja ne.
Kad se zavjetujemo, ograničavamo svoju slobodu – nećemo činiti određene stvari, nećemo imati vremena ili mogućnosti činiti određene stvari – i dajemo natrag Gospodinu sve dobro koje nam je dao. S druge, pak, strane Bog nam jamči puninu naše slobode kao djeteta Božjega.
Da, možemo živjeti pripadnost Redu kao ograničenje osobne slobode. Nećemo imati vremena činiti neke stvari. Ovo je stvar izbora. Ali nećemo nikada iskusiti ograničenje naše unutarnje slobode. Štoviše, koliko se više odričemo naše izvanjske slobode za dobro Reda, toliko ćemo slobodniji postati.
Slobodni smo živjeti što je dobro i činiti što je dobro. Ovo je naš svjetovni franjevački identitet i ovo je određeni dio našeg kršćanskog identiteta. Sve što imamo je dio našega poziva.

Dati natrag
Temeljni stav svetoga Franje je sve dati natrag Gospodinu jer sve Njemu pripada. Kao što je napisao: „I sva dobra pripisujmo Gospodinu Bogu višnjemu i vrhovnomu, priznajmo kako su sva dobra njegova i za sva zahvaljujmo njemu od koga sva dobra potječu.“6 Trebamo sve dati natrag Bogu jer je on dobro, sve dobro, najviše dobro7

. Bog je izvor svega dobra,
zato mu trebamo dati natrag sve dobro. To je temelj naše slobode, to je način kako nas Bog može ispuniti svojim dobrom.
Imamo tri načina kako vratiti sve natrag Bogu:
Trebamo sve dati natrag u molitvi. Ako pogledamo molitve svetoga Franje, možemo vidjeti da se glavnina njegova molitvenog života sastoji od kontemplacije, zahvaljivanja i hvale. Vrlo je nadahnjujuće i, također, treba biti dio našega molitvenoga života: biti u kontemplaciji, biti u neprestanoj Božjoj prisutnosti, hvaliti ga u molitvi. Neprestano biti u njegovoj prisutnosti i davati
mu hvalu učinit će nas radosnima, kao što je činilo i svetoga Franju.
Dati natrag – bratstvo: radost koju smo primili od Boga trebamo dati natrag, našoj braći i po našoj braći. Radosna vijest spasenja koja je taknula naše srce ne može biti pridržana samo za mene.
Moramo je podijeliti, najprije u bratstvu, a potom s drugima, uz pomoć bratstva.
Trebamo dati sve ne samo riječima, nego i djelima. Trebamo predati sve dobre stvari Gospodinu i našim radom. „Za Franju, rad je dar, a raditi milost. Svakidašnji je rad ne samo sredstvo uzdržavanja nego i prigoda za služenje Bogu i bližnjemu i put za razvoj vlastite osobnosti.“

8 Rad
treba smatrati „darom kao i sudjelovanjem u stvaranju, otkupljenju i posluživanju ljudske zajednice.“9 Ovo treba obilježavati sve što činimo, ne samo posao kojim zarađujemo za život.
Sva ova tri vida vraćanja svega dobroga Bogu bila su vrlo važna za svetoga Franju: živjeti duboki molitveni život, služiti braći u bratstvu i raditi za dobro čovječanstva.
Jer, samo vraćajući natrag sve Gospodinu možemo sebe isprazniti i učiniti slobodnim, kako bi bili ispunjeni ljubavlju i milosrđem Boga koji nas želi ispuniti sobom samim.

6

Zaključak
Za svetoga je Franju bilo mnogo važnije kakva bi braća trebala biti, nego što bi trebala činiti. „A savjetujem, opominjem i potičem svoju braću u Gospodinu Isusu Kristu da se ne svađaju i ne prepiru (usp. 2Tim 2,14) kad idu po svijetu i da druge ne osuđuju; nego neka budu blagi, miroljubivi i čedni, krotki i ponizni, neka sa svakim razgovaraju uljudno kako i dolikuje.“10 Neka i nas ovo obilježava: neka nam Gospodin dadne da budemo prepoznati po našemu življenju kao svjetovnih franjevaca. Isus je rekao: „Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.“11 I, kao posljedica, ljubiti jedni druge znači služiti jedni drugima, moliti jedni za druge. Ali ljubav je na prvome mjestu. Osobito naša ljubav i služenje našim sestrama i braći u bratstvu.
Ispraznimo sebe, odrecimo se svoje volje, slušajmo volju Božju, molimo jedni za druge, ljubimo jedni druge i budimo spremni služiti jedni drugima te onda ići u svijet služiti svima ostalima. Ovo će nas učiniti slobodnima živjeti svoj poziv, donositi dobre odluke bez ograničenosti koje donose grijeh, sebičnost, vezanost različitim unutarnjim ili izvanjskim okolnostima koje mogu ograničiti vašu izvanjsku slobodu, ali ne i onu unutarnju. Ovo je način na koji će naša predanost postati sredstvom življenja naše unutarnje slobode, a ne sredstvo vezanosti. Ovo će nas činiti prepoznatljivima, vidljivima. Ovo će nam pomoći živjeti naš poziv i poslanje, ovo će nas učiniti istinskim svjetovnim franjevcima. Neka nam Bog pomogne živjeti u njegovoj slobodi.

Pitanja za razgovor u bratstvu
1. Koji je identitet Franjevačkoga svjetovnog reda? Što je za tebe najvažnije za njegov identitet?
2. Što znači pripadati Franjevačkom svjetovnom redu u pogledu osobne slobode?
3. Koji je moj identitet u okviru Franjevačkoga svjetovnog reda? Što je najvažnije za moj identitet
kao svjetovnoga franjevca? Kako ga mogu (svakodnevno) produbljivati?
4. Koji je Božji plan za mene? Možeš li podijeliti svoje razmišljanje o tomu s braćom i sestrama?

Završna molitva
Gospodine, hvala Ti što možemo kao bratstvo promišljati o našem franjevačkom identitetu.
Pomozi nam da ustrajno opslužujemo evanđelje Gospodina našega Isusa Krista slijedeći primjer sv. Franje Asiškog, koji je Krista učinio nadahniteljem i središtem svoga života u odnosu prema Bogu i ljudima
Potakni nas iznova svojim Duhom da postignemo savršenstvo ljubavi u svome svjetovnom staležu.
Molimo te, blagoslovi pripremu za naš III. nacionalni kongres OFS-a i Frame. Neka nam on bude prilika da obnovimo naše zajedništvo, osnažimo naša bratstva i prigrlimo naše Pravilo kako bismo mogli biti “sol zemlje i svjetlo svijeta”.

 

____________________
1 Tj. ne propušta dati svu zahvalu, pohvalu, čast i slavu Bogu za dobro koje čini po njemu za druge, u njemu
za njega i za njega po drugima.
2 Opomene, XI (Neka nikoga ne pokvari zlo drugoga)
3 Opomene, XVIII (O samilosti prema bližnjemu)
4 Usp. Treća euharistijska molitva
5 Izl, 3,14
6 Nepotvrđeno pravilo 17,17
7 Hvale Bogu višnjemu, 5
8 Generalne konstitucije Franjevačkoga svjetovnog reda (OFS-A), čl. 21,1
9 Pravilo OFS-A, 16
10 Potvrđeno pravilo 3, 10-11
11 Iv 13,35

Comments are closed.